Povelja Suosjećanja
Načelo suosjećanja u srcu je svih religijskih, etičkih i duhovnih tradicija. Ono nas poziva da se prema drugima uvijek odnosimo onako kako želimo da se oni odnose prema nama. Suosjećanje nas potiče da neumorno radimo na otklanjanju patnje bića uz koje živimo svoj život, spustimo sebe sa središnjeg prijestolja našeg svijeta i tamo stavimo drugo biće, te da poštujemo nenarušivu svetost svakog pojedinog ljudskog bića i bez iznimke se prema svakome odnosimo s apsolutnom pravednošću, jednakošću i poštovanjem.
Također, nužno je dosljedno i empatički suzdržavati se od nanošenja boli, kako u javnom, tako i u privatnom životu. Nasilno postupati ili govoriti zbog inata, šovinizma ili sebičnog interesa, osiromašivati, iskorištavati ili uskraćivati temeljna prava bilo kome, te poticati mržnju klevećući druge - čak i naše neprijatelje - to sve negira ljudskost koju dijelimo. Priznajemo da nismo uspijevali živjeti suosjećajno i da su neki čak i povećavali sveukupnost ljudskog jada u ime religija.
Zbog toga pozivamo sve muškarce i žene ~ na obnavljanje središnjeg mjesta suosjećanja u moralu i religiji ~ na povratak drevnom načelu da je nevažeća svaka interpretacija svetih spisa koja potiče nasilje, mržnju ili prezir ~ na pružanje mladima točnih informacija o drugim tradicijama, religijama i kulturama, zasnovanih na poštovanju ~ na ohrabrivanje pozitivnog uvažavanja kulturnih i religijskih raznolikosti ~ na kultiviranje informirane empatije s patnjom svih ljudskih bića, čak i onih koje smatramo neprijateljima.
Hitno je potrebno suosjećanje učiniti jasnom, prosvjetljujućom i dinamičkom silom u našem polariziranom svijetu. Ukorijenjeno u načelnoj odlučnosti za nadilaženje sebičnosti, suosjećanje može probijati političke, dogmatske, ideološke i religijske granice. S izvorištem u dubokoj međuovisnosti, suosjećanje je bit ljudskih odnosa i bit ispunjenja ljudskosti. Ono je put do prosvjetljenja i nenadomjestivo je u stvaranju pravednog gospodarstva i miroljubive globalne zajednice.
